Главная | Обратная связь | Поможем написать вашу работу!
МегаЛекции

Итальянский язык с Дино Буццати

 

Dino Buzzati

Il grande ritratto

Дино Буццати

Увеличенный портрет

 

Книгу адаптировала Дина Ульянова

 

Метод чтения Ильи Франка

 

1.

 

Nell’aprile 1972 il professor Ermanno Ismani, di 43 anni (в апреле 1972 года профессор Эрманно Измани, сорока трех лет), ordinario di elettronica all’università di X (преподаватель электроники в университете города Х; ordinario — обыкновенный, ординарный профессор /уст./), uomo piccolo, grasso, di umor gaio, ma pauroso (маленький мужчина, полненький, веселого нрава, но трусливый), ricevette una lettera del ministero della difesa (получил письмо из министерства обороны) che lo pregava di conferire con il colonnello Giaquinto, capo dell’Ufficio studi (в котором его просили поговорить с полковником Джакуинто, начальником научно-исследовательского отдела; conferire — обсуждать, совещаться). L’invito aveva carattere d’urgenza (приглашение имело форму срочного вызова; urgenza, f — срочность, неотложность).

Senza lontanamente immaginare di che cosa si trattasse (/даже/ приблизительно не представляя, о чем идет речь; lontanamente — отдаленно), Ismani, il quale verso l’autorità costituita aveva sempre avuto un complesso di inferiorità (Измани, который по отношению к власти всегда имел комплекс неполноценности), si affrettò il giorno stesso al ministero (в тот же день поспешил в министерство).

 

Nell’aprile 1972 il professor Ermanno Ismani, di 43 anni, ordinario di elettronica all’università di X, uomo piccolo, grasso, di umor gaio, ma pauroso, ricevette una lettera del ministero della difesa che lo pregava di conferire con il colonnello Giaquinto, capo dell’Ufficio studi. L’invito aveva carattere d’urgenza.

Senza lontanamente immaginare di che cosa si trattasse, Ismani, il quale verso l’autorità costituita aveva sempre avuto un complesso di inferiorità, si affrettò il giorno stesso al ministero.

 

Non c’era mai stato (он никогда там не бывал). Col suo solito impaccio si affacciò nell’anticamera (cо своим обычным нерешительным видом появился он в холле; impaccio, m — помеха, затруднение, забота). Subito un piantone in divisa gli si fece incontro (тотчас охранник в форме преградил ему путь; incontro — напротив, навстречу; farsi incontro — выйти навстречу) chiedendogli che cosa desiderasse (спрашивая, чего тот хочет). Lui fece vedere la lettera (он показал: «дал увидеть» письмо).

Per incanto, dopo un’occhiata alla carta (/как/ по волшебству, лишь взглянув на бумагу; occhiata, f — взгляд), il piantone, che lo aveva interpellato in modo alquanto brusco (охранник, который /сначала/ задал ему вопрос довольно грубо) (trascurato nel vestire, goffo nei movimenti (неряшливо одетый, неловкий в движениях), Ismani sembrava un tipo da prendere sotto gamba (Измани казался типом /людей/, с которым можно не считаться: «который можно брать под ногу = можно попирать»; gamba, f — нога)) divenne un altro (/этот охранник/ стал другим; divenire). Si scusò, pregò Ismani di attendere un momento e si precipitò in una stanza vicina (он извинился, попросил Измани подождать секундочку и бросился в соседнюю комнату).

 

Non c’era mai stato. Col suo solito impaccio si affacciò nell’anticamera. Subito un piantone in divisa gli si fece incontro chiedendogli che cosa desiderasse. Lui fece vedere la lettera.

Per incanto, dopo un’occhiata alla carta, il piantone, che lo aveva interpellato in modo alquanto brusco (trascurato nel vestire, goffo nei movimenti, Ismani sembrava un tipo da prendere sotto gamba) divenne un altro. Si scusò, pregò Ismani di attendere un momento e si precipitò in una stanza vicina.

 

Venne un sottotenente (/оттуда/ вышел младший лейтенант; venire) che chiese di vedere la lettera (который попросил /позволения/ взглянуть на письмо; chiedere), la lesse, fece un sorriso vagamente imbarazzato (прочитал его, улыбнулся чуть смущенно; vagamente — неопределенно, смутно; leggere), e con accentuato ossequio pregò Ismani di seguirlo (и весьма почтительно попросил Измани следовать за ним; accentuato — подчеркнутый, акцентированный; ossequio, m — почтительность).

“Ma cosa c’è in questa lettera di così strano (ну что же в этом письме такого странного)?”, si domandava Ismani un po’ intrigato (спрашивал себя немного заинтригованный Измани). “Perché, dopo averla vista, mi trattano come un pezzo grosso (почему, увидев его, со мной обращаются, как с важной персоной; pezzo, m — кусок; grosso — толстый; vedere)?” A lui era parsa una qualsiasi comunicazione d’ufficio (ему оно показалось обычным служебным уведомлением; parere).

 

Venne un sottotenente che chiese di vedere la lettera, la lesse, fece un sorriso vagamente imbarazzato, e con accentuato ossequio pregò Ismani di seguirlo.

“Ma cosa c’è in questa lettera di così strano?”, si domandava Ismani un po’ intrigato. “Perché, dopo averla vista, mi trattano come un pezzo grosso?” A lui era parsa una qualsiasi comunicazione d’ufficio.

 

Questa considerazione quasi timorosa si rinnovò anche da parte degli altri ufficiali (такое же уважение, почти боязливое, оказали ему и другие офицеры; rinnovarsi — возобновляться, повторяться; parte, f — сторона, часть), di grado via via crescente (все более высокого звания: «звания постепенно растущего»; via via — мало-помалу; по мере того как), nei successivi uffici per cui Ismani venne fatto passare (в следующих кабинетах, по которым был проведен Измани). Aveva perfino la sgradevole impressione (у него было даже неприятное впечатление) che ciascuno di quegli ufficiali, non appena vista la lettera (что каждый из этих офицеров, едва лишь увидев письмо), avesse premura di passare la faccenda ad altri, più autorevole (торопился передать это дело другим, вышестоящим; premura, f — старание, усердие; срочность, спешность; autorevole — авторитетный): quasi che lui, Ismani, fosse un personaggio da trattare con tutti i riguardi (будто бы он, Измани, был персоной, /с которой нужно/ обращаться с большим уважением; essere), ma incomodo, se non addirittura pericoloso (но неудобной, если не сказать опасной; addirittura — прямо, непосредственно; прямо-таки).

Il colonnello Giaquinto doveva avere una straordinaria autorità (полковник Джакуинто, должно быть, обладал необыкновенной властью), assai superiore a quanto lasciasse presumere il suo grado (значительно превосходящей ту, которую можно было бы предположить по его званию; lasciare — позволять), tante furono le barriere di controllo che Ismani dovette varcare per raggiungerlo (настолько /строгими/ были проверки, через которые должен был пройти Измани, чтобы добраться до него; barriera, f — барьер, преграда; varcare — переходить, переваливать; raggiungere — достигать; добираться).

 

Questa considerazione quasi timorosa si rinnovò anche da parte degli altri ufficiali, di grado via via crescente, nei successivi uffici per cui Ismani venne fatto passare. Aveva perfino la sgradevole impressione che ciascuno di quegli ufficiali, non appena vista la lettera, avesse premura di passare la faccenda ad altri, più autorevole: quasi che lui, Ismani, fosse un personaggio da trattare con tutti i riguardi, ma incomodo, se non addirittura pericoloso.

Il colonnello Giaquinto doveva avere una straordinaria autorità, assai superiore a quanto lasciasse presumere il suo grado, tante furono le barriere di controllo che Ismani dovette varcare per raggiungerlo.

 

Giaquinto, un uomo sui cinquanta, che vestiva in borghese, lo accolse con deferenza (Джакуинто, мужчина лет пятидесяти, одетый в штатское, принял его учтиво; deferenza, f — учтивость; accogliere). Non c’era nessuna necessità, disse, che Ismani si affrettasse tanto (сказал, что не было никакой необходимости так спешить: «чтобы Измани так спешил»). L’urgenza a cui si faceva allusione nella lettera (срочность, намек на которую был в письме), era una formalità consueta a quasi tutte le pratiche del suo ufficio (являлась формальностью, обычной почти для всех дел его отдела).

“Per non farle perdere tempo, professore (чтобы не терять времени, профессор), le spiegherò subito la cosa (я сразу же объясню, в чем дело). O meglio (или лучше)”, e qui fece un risolino allusivo (и тут он слегка усмехнулся; risolino, m — смешок; allusivo — намекающий), “o meglio le prospetterò i termini della questione che il ministero intende sottoporle (или лучше изложу вам условия того дела, которое министерство собирается поручить вам). Di che cosa si tratta veramente, io stesso non lo so (о чем идет речь на самом деле, я и сам не знаю). In certi settori (в определенных сферах; settore, m — сектор), lei professore capirà (вы понимаете, профессор), le cautele non sono mai eccessive (предосторожности никогда не бывают излишними; eccessivo — чрезмерный). Anzi, al proposito, le farò notare (более того, кстати, должен вам заметить: «замечу вам»; anzi — напротив, /совсем/ наоборот; даже, больше того; notare — замечать, примечать; proposito, m — намерение; тема, предмет /разговора, беседы/; мотив, повод) che a qualsiasi altro verrebbe chiesto un preventivo impegno d’onore alla più rigorosa segretezza (что от любого другого потребовали бы предварительного обещания строжайшего /соблюдения/ секретности: «любой другой увидел бы потребованным…»; onore, m — честь)... ma nel caso suo, professore (но в вашем случае, профессор)... la sua personalità (ваша личность)... i suoi titoli (ваши звания)... il suo passato di combattente (ваше боевое прошлое; combattente — сражающийся, воюющий; /m/ боец, солдат)... il suo prestigio (ваш авторитет; prestigio, m — престиж, авторитет)...!”

 

Giaquinto, un uomo sui cinquanta, che vestiva in borghese, lo accolse con deferenza. Non c’era nessuna necessità, disse, che Ismani si affrettasse tanto. L’urgenza a cui si faceva allusione nella lettera, era una formalità consueta a quasi tutte le pratiche del suo ufficio.

“Per non farle perdere tempo, professore, le spiegherò subito la cosa. O meglio”, e qui fece un risolino allusivo, “o meglio le prospetterò i termini della questione che il ministero intende sottoporle. Di che cosa si tratta veramente, io stesso non lo so. In certi settori, lei professore capirà, le cautele non sono mai eccessive. Anzi, al proposito, le farò notare che a qualsiasi altro verrebbe chiesto un preventivo impegno d’onore alla più rigorosa segretezza... ma nel caso suo, professore... la sua personalità... i suoi titoli... il suo passato di combattente... il suo prestigio...!”

 

“Ma dove vuole andare a parare (но куда он клонит; parare — останавливаться; приводить к чему-л.)?”, si chiese Ismani (спросил себя Измани), che sentiva crescere il disagio (который чувствовал, как его беспокойство возрастает). Disse (он сказал): “Colonnello, mi scusi, io non capisco (полковник, извините, я не понимаю)”.

Il colonnello lo guardò con vaga ironia (полковник посмотрел на него с некоторой иронией; vago — смутный, неясный), si alzò dallo scrittoio, trasse di tasca un mazzetto di chiavi (встал из-за письменного стола, вытащил из кармана связку ключей; trarre), aprì un massiccio mobile metallico, ne trasse una cartella, tornò alla scrivania (открыл массивный сейф, вынул оттуда папку и вернулся к столу; mobile, m — мебель).

“Ecco qui (ну вот: «вот здесь»)”, disse consultando dei fogli scritti a macchina (сказал он, просматривая напечатанные на машинке листы; consultare — обращаться за справкой, советом, консультироваться; dire; scrivere). “È disposto lei, professore Ismani, a rendere un servizio al Paese (готовы ли вы, профессор Измани, оказать услугу Родине)?”

“Io (я)? E come (как)?” Il sospetto di un grossolano equivoco sembrava sempre più attendibile (подозрение, /что это/ явное: «грубое» недоразумение, казалось все более вероятным; attendibile — достойный внимания; grossolano — грубый).

 

“Ma dove vuole andare a parare?”, si chiese Ismani, che sentiva crescere il disagio. Disse: “Colonnello, mi scusi, io non capisco”.

Il colonnello lo guardò con vaga ironia, si alzò dallo scrittoio, trasse di tasca un mazzetto di chiavi, aprì un massiccio mobile metallico, ne trasse una cartella, tornò alla scrivania.

“Ecco qui”, disse consultando dei fogli scritti a macchina. “È disposto lei, professore Ismani, a rendere un servizio al Paese?”

“Io? E come?” Il sospetto di un grossolano equivoco sembrava sempre più attendibile.

 

“Non ne dubitavamo, professore (мы в этом не сомневались, профессор)” disse Giaquinto (сказал Джакуинто). “I suoi sentimenti non sono un mistero in alto loco (ваши чувства не являются тайной наверху; loco = luogo — место; alto — высокий). Proprio per ciò su di lei facciamo affidamento (именно поэтому мы рассчитываем на вас; affidamento, m — доверие).”

“Ma io (но я)... proprio, non afferro (собственно, не улавливаю)...”

“Sarebbe disposto lei, professore (были бы вы готовы, профессор)” chiese il colonnello con mutato accento, scandendo le parole (спросил полковник изменившимся тоном, четко проговаривая слова; scandire — скандировать), “sarebbe disposto a trasferirsi per un periodo minimo di due anni in una delle nostre zone militari (были бы вы готовы переехать на, самое меньшее, два года в одну из наших военных зон; periodo, m — период) per partecipare a un lavoro di superiore interesse nazionale (/чтобы/ принять участие в работе, /представляющей/ важнейший национальный интерес; superiore – верхний, высший), oltre che di eccezionale valore scientifico (не говоря уж об исключительной научной ценности; oltre — сверх, кроме)? Per quanto riguarda la sua posizione universitaria (что касается вашего места в университете), lei figurerebbe in missione ufficiale con l’intero stipendio, ben s’intende (вы будете официально числиться в командировке с /сохранением/ всей вашей зарплаты, само собой разумеется; figurare — изображать, делать вид; intendersi — понимать, знать), più una cospicua indennità di missione (плюс значительные командировочные; indennità, f — возмещение убытков, компенсация; missione, f — миссия, задание, поручение; командировка), la cifra esatta non sono in grado di specificarla (я не в состоянии назвать точную цифру; grado, m — степень; состояние; specificare — уточнять; оговаривать) ma si aggirerebbe sulle 20-22 mila lire al giorno (но это примерно 20-22 тысячи лир в день; aggirarsi — бродить, шататься; примерно составлять, приближаться к).”

 

“Non ne dubitavamo, professore” disse Giaquinto. “I suoi sentimenti non sono un mistero in alto loco. Proprio per ciò su di lei facciamo affidamento.”

“Ma io... proprio, non afferro...”

“Sarebbe disposto lei, professore” chiese il colonnello con mutato accento, scandendo le parole, “sarebbe disposto a trasferirsi per un periodo minimo di due anni in una delle nostre zone militari per partecipare a un lavoro di superiore interesse nazionale, oltre che di eccezionale valore scientifico? Per quanto riguarda la sua posizione universitaria, lei figurerebbe in missione ufficiale con l’intero stipendio, ben s’intende, più una cospicua indennità di missione, la cifra esatta non sono in grado di specificarla ma si aggirerebbe sulle 20-22 mila lire al giorno.”

 

“Al giorno (в день)?” fece Ismani sbalordito (переспросил потрясенный Измани; fare — делать; говорить, сказать).

“Per di più un alloggio spazioso e confortevole (более того, просторное и комфортабельное жилье), dotato di ogni comodità moderna (со всеми удобствами; dotare — снабжать, оборудовать). La località, leggo qui, è quanto mai salubre e ridente (местность чрезвычайно полезна для здоровья и живописна; leggo qui — читаю здесь). Una sigaretta (сигарету)?”

“Grazie, non fumo (спасибо, не курю). Ma di che lavoro si tratta (но о какой работе идет речь)?”

“Nella designazione stessa del ministero è implicito, mi sembra (в самом выборе министерства подразумевается, мне кажется; designazione, f — назначение), che si sia tenuta presente la sua specifica competenza (что ваша специфическая область знаний учитывалась; tenere — держать; tenere presente — иметь в виду, учитывать)... Espletata la missione, naturalmente, il governo non mancherà di manifestare in forma tangibile (по окончании командировки, естественно, правительство не преминет выразить в ощутимой форме; mancare — не хватать; пренебрегать; упускать)... tenuto anche conto dell’innegabile sacrificio della residenza (принимая также во внимание несомненное неудобство /вынужденного/ проживания; sacrificio, m — жертвоприношение, жертва; innegabile — неоспоримый, бесспорный; несомненный; negare — отрицать)...”

 

“Al giorno?” fece Ismani sbalordito.

“Per di più un alloggio spazioso e confortevole, dotato di ogni comodità moderna. La località, leggo qui, è quanto mai salubre e ridente. Una sigaretta?”

“Grazie, non fumo. Ma di che lavoro si tratta?”

“Nella designazione stessa del ministero è implicito, mi sembra, che si sia tenuta presente la sua specifica competenza... Espletata la missione, naturalmente, il governo non mancherà di manifestare in forma tangibile... tenuto anche conto dell’innegabile sacrificio della residenza...”

 

“Perché (почему)? Non potrei muovermi di lì (я не мог бы уехать оттуда)?”

“L’importanza stessa del compito (сама важность задачи)...”

“Per due anni (на два года)? E l’università (а университет)? Le lezioni (лекции)?”

“Posso assicurarle (могу заверить вас), benché io, come le ho detto, non conosca la natura dell’impresa (хотя я, как я вам сказал, не знаю сути дела; natura, f — природа), che le sarà offerta l’occasione di ricerche oltremodo interessanti (что вам будет предоставлена возможность /вести/ чрезвычайно интересные исследования; offrire)... Ma per essere sincero devo aggiungere (но, чтобы быть /до конца/ искренним, должен добавить) che qui non si sono mai avuti dubbi (что /у нас/ не было ни /малейших/ сомнений) su quale sarebbe stata la sua risposta (/относительно того/, каким будет ваш ответ).”

“E con chi (а с кем)...?”

“Non sono in grado di rispondere (я не могу ответить). Però posso fare un nome, un grande nome: Endriade (однако могу назвать одно имя, великое имя — Эндриаде).”

 

“Perché? Non potrei muovermi di lì?”

“L’importanza stessa del compito...”

“Per due anni? E l’università? Le lezioni?”

“Posso assicurarle, benché io, come le ho detto, non conosca la natura dell’impresa, che le sarà offerta l’occasione di ricerche oltremodo interessanti... Ma per essere sincero devo aggiungere che qui non si sono mai avuti dubbi su quale sarebbe stata la sua risposta.”

“E con chi...?”

“Non sono in grado di rispondere. Però posso fare un nome, un grande nome: Endriade.”

 

“Endriade (Эндриаде)? Ma si trova in Brasile, adesso (но он сейчас находится в Бразилии).”

“Sì certo, in Brasile, ufficialmente (да, конечно, официально в Бразилии)”, e il colonnello ammiccò (и полковник подмигнул). “No, no, professore, non è assolutamente il caso di agitarsi (нет-нет, профессор, не надо волноваться; assolutamente — абсолютно; caso, m — случай). Lei è forse un po’ nervoso, vero (вы, может быть, немного нервничаете, не правда ли)?”

“Io (я)? Non saprei (/пожалуй/ не знаю: «не знал бы»; non saprei — кто его знает?, как сказать...)...”

“E chi non è nervoso oggi con la vita affannosa che si fa (а кто не нервничает сегодня, когда жизнь такая тяжелая; affanno, m — одышка; астма; забота, беспокойство, тревога)? In questo caso, le garantisco, sarebbe del tutto fuori luogo (в этом деле, я вам гарантирую, это было бы совершенно неуместно; fuori — снаружи, вне; luogo, m — место). Si tratta di una proposta, sottolinearlo è mio dovere, lusinghiera (речь идет о весьма лестном, мой долг подчеркнуть это, предложении; lusinga, f — лесть, льстивые слова). E poi non c’è premura (и потом, не надо спешить; premura, f — срочность, спешность). Lei vada a casa, professore, e continui pure la sua solita vita (идите домой, профессор, и продолжайте вашу обычную жизнь)...”, sorrise (он улыбнулся; sorridere), “...come se non le avessi detto nulla (как будто вам ничего не было сказано)... come se, mi intenda bene (как будто, поймите меня правильно), come se in questo ufficio lei non avesse mai messo piede (как будто ваша нога никогда не ступала в это учреждение; mettere — ставить)... Ci pensi, però (однако, думайте)... Ci pensi (думайте)... Nel caso, mi dia un colpo di telefono (и в случае чего, позвоните мне; colpo, m — удар, dare un colpo di telefono — позвонить)...”

 

“Endriade? Ma si trova in Brasile, adesso.”

“Sì certo, in Brasile, ufficialmente”, e il colonnello ammiccò. “No, no, professore, non è assolutamente il caso di agitarsi. Lei è forse un po’ nervoso, vero?”

“Io? Non saprei...”

“E chi non è nervoso oggi con la vita affannosa che si fa? In questo caso, le garantisco, sarebbe del tutto fuori luogo. Si tratta di una proposta, sottolinearlo è mio dovere, lusinghiera. E poi non c’è premura. Lei vada a casa, professore, e continui pure la sua solita vita...”, sorrise, “...come se non le avessi detto nulla... come se, mi intenda bene, come se in questo ufficio lei non avesse mai messo piede... Ci pensi, però... Ci pensi... Nel caso, mi dia un colpo di telefono...”

 

“E mia moglie (а моя жена)? Sa, colonnello, lei forse riderà (знаете, полковник, вы, может быть, будете смеяться), ma noi siamo sposati da neanche due anni (но мы женаты меньше двух лет; neanche — даже не)...”

“Complimenti, professore (/мои/ поздравления, профессор)...”, il colonnello corrugò le sopracciglia come considerasse un difficile problema (полковник нахмурил брови, как будто решая трудную задачу), “ma non è detto (но /об этом ничего/ не говорили: «не сказано»)... se lei personalmente se ne rende garante (если вы лично ручаетесь за нее; garante, m — поручитель, rendersi garante — поручиться; rendere — отдавать; возвращать; rendersi — становиться)...”

“Oh, mia moglie è una creatura così semplice, così ingenua (о, моя жена — это такое простое, такое наивное существо), non c’è pericolo che (нет никакой опасности, что)... Oltre al resto, non si è mai interessata dei miei studi (к тому же, она никогда не интересовалась моими исследованиями; resto, m — остаток).”

“Meglio così, penso (тем лучше, я думаю)”, e rise (и он улыбнулся; ridere — смеяться; усмехаться; улыбаться).

“Colonnello, prima di (полковник, до того как)...”

“Dica, dica (говорите, говорите)...”

“Prima di una eventuale decisione in un senso o nell’altro, non potrei (до того как /я приму/ то или иное возможное решение, нельзя ли мне; senso, m — смысл, чувство; altro — другой; eventuale — возможный, вероятный)...?”

“Saperne qualcosa di più, lei intende dire (узнать об этом побольше, вы хотите сказать)?”

“Eh sì (ну да). Piantare tutto per due anni senza neanche sapere cosa (бросить все на два года, даже не зная зачем; piantare — сажать /растения/; вбивать, втыкать; забивать; оставить, покинуть, бросить)...”

 

“E mia moglie? Sa, colonnello, lei forse riderà, ma noi siamo sposati da neanche due anni...”

“Complimenti, professore...”, il colonnello corrugò le sopracciglia come considerasse un difficile problema, “ma non è detto... se lei personalmente se ne rende garante...”

“Oh, mia moglie è una creatura così semplice, così ingenua, non c’è pericolo che... Oltre al resto, non si è mai interessata dei miei studi.”

“Meglio così, penso”, e rise.

“Colonnello, prima di...”

“Dica, dica...”

“Prima di una eventuale decisione in un senso o nell’altro, non potrei...?”

“Saperne qualcosa di più, lei intende dire?”

“Eh sì. Piantare tutto per due anni senza neanche sapere cosa...”

 

“Ecco, su questo punto, professore, bisogna che lei abbia pazienza (ну, в этом деле, профессор, вам надо набраться терпения). Le posso dare la mia parola (я могу дать вам /честное/ слово) che io non so niente di più di quello che le ho detto (что я не знаю ничего более того, что вам сказал). Non basta (и это еще не все; bastare — хватать, быть достаточным). Lei magari non ci vorrà credere (вы, возможно, не захотите поверить), ma quale sia precisamente il compito che le sarà affidato (но какую именно задачу вам предложат; affidare — доверять, поручать), temo che in tutto il ministero non ci sia uno solo, uno solo, capisce (боюсь, что во всем министерстве нет ни одного /человека/, ни одного, понимаете)?, che sia in grado di specificarlo (который мог бы объяснить это; specificare — уточнять, определять; grado — /уст./ ступень; чин, звание, должность; состояние, возможность). Sembra assurdo, lo so (/это/ кажется абсурдом, я знаю). Neanche il capo di Stato maggiore, forse (даже начальник генерального штаба, может быть, /не в курсе/)... Alle volte la macchina del segreto militare arriva al paradosso (иногда секретность в военных делах доходит до парадокса; macchina, f — машина; segreto militare — военная тайна). Il nostro compito è di proteggere il segreto (наша задача — охранять тайну). Quello che ci è nascosto dentro, a noi però non deve interessare (то, что скрыто внутри, не должно интересовать нас; nascondere)... Ah ma lei avrà tempo di informarsene (о, но у вас будет время разузнать обо /всем/), tutto il tempo che vuole, in due anni, direi (столько времени, сколько захотите — в течение двух лет; direi — я сказал бы)...”

 

“Ecco, su questo punto, professore, bisogna che lei abbia pazienza. Le posso dare la mia parola che io non so niente di più di quello che le ho detto. Non basta. Lei magari non ci vorrà credere, ma quale sia precisamente il compito che le sarà affidato, temo che in tutto il ministero non ci sia uno solo, uno solo, capisce?, che sia in grado di specificarlo. Sembra assurdo, lo so. Neanche il capo di Stato maggiore, forse... Alle volte la macchina del segreto militare arriva al paradosso. Il nostro compito è di proteggere il segreto. Quello che ci è nascosto dentro, a noi però non deve interessare... Ah ma lei avrà tempo di informarsene, tutto il tempo che vuole, in due anni, direi...”

 

“Ma scusi: allora come avete fatto per esempio a scegliermi (но, извините, тогда как же вы выбрали меня; per esempio — например)?”

“Noi (мы)? Non siamo mica stati noi (это были вовсе не мы). La indicazione, il suggerimento è venuto dalla zona stessa (указание, предложение пришло из самой зоны).”

“Da Endriade (от Эндриаде)?”

“Non mi faccia dire quello che non ho detto, professore (не заставляйте меня говорить то, чего я не говорил, профессор). Può darsi che sia stato Endriade ma di preciso non lo so (может быть, от Эндриаде, но точно я не знаю)... No, no, professore, non c’è fretta (нет, нет, профессор, не нужно спешить; fretta, f — спешка). Lei torni ai suoi studi come se manco le avessi detto una parola (возвращайтесь к своим занятиям, как будто вам не говорили ни слова; studio, m — изучение, исследование; manco — /уст./ менее; даже не, никак не). E grazie di essere venuto (и спасибо за то, что пришли). Non voglio farle perdere altro tempo (я не хочу больше отнимать у вас время: «заставлять вас терять время»; perdere — терять).” Si alzò per accompagnare Ismani alla porta (он поднялся, чтобы проводить Измани до двери). “Non c’è assolutamente fretta (совсем не надо спешить)... Però ci pensi, professore (однако, думайте, профессор). E nel caso (и в случае /чего/)...”

 

“Ma scusi: allora come avete fatto per esempio a scegliermi?”

“Noi? Non siamo mica stati noi. La indicazione, il suggerimento è venuto dalla zona stessa.”

“Da Endriade?”

“Non mi faccia dire quello che non ho detto, professore. Può darsi che sia stato Endriade ma di preciso non lo so... No, no, professore, non c’è fretta. Lei torni ai suoi studi come se manco le avessi detto una parola. E grazie di essere venuto. Non voglio farle perdere altro tempo.” Si alzò per accompagnare Ismani alla porta. “Non c’è assolutamente fretta... Però ci pensi, professore. E nel caso...”

 

2.

 

La proposta fece piombare il professore Ismani in un abisso di apprensioni (предложение повергло: «заставило впасть» профессора Измани в пучину сомнений; abisso, m — пропасть; apprensione, f — опасение, боязнь; piombare — бросать, швырять: piombare una pietra addosso a qd — швырнуть в кого-либо камнем; повергать /в нищету, в отчаяние/). Se avesse obbedito all’istinto (если бы он подчинился инстинкту), che lo portava solo alla quiete (который вынуждал его /стремиться/ только к покою; portare — носить, водить), alla conservazione delle res sic stantes (к сохранению привычного уклада жизни /лат./), alla regola di un’esistenza senza scosse e sedentaria (к оседлому существованию без потрясений; regola, f — правило, норма, порядок; sedentario — сидячий), avrebbe risposto di no immediatamente (/то он/ немедленно ответил бы отказом; rispondere).

Ma la stessa sua pavidità lo induceva ad accettare (но та же самая робость побуждала его принять /предложение/). Uomo onesto se ce n’era mai (честный человек, если /такой/ когда-либо был), se l’idea di essere sbalestrato per due anni in una destinazione misteriosa (если перспектива быть отправленным на два года в неизвестном направлении; idea, f — идея, представление; misterioso — таинственный), per un lavoro che magari non gli andava a genio (на работу, которая, возможно, была ему не по душе; genio, m — гений, склонность, вкус; andare a genio — быть по вкусу, нравиться), sotto la pesante costrizione del segreto, in mezzo a gente sconosciuta (в условиях строжайшей секретности, среди неизвестных людей; pesante — тяжелый; costrizione, f — принуждение) (perché Endriade, luminare della fisica, lo aveva visto appena un paio di volte nella baraonda dei congressi (потому что он видел Эндриаде, светило физики, лишь пару раз на конгрессах; baraonda, f — толкотня)), se questa idea gli incuteva sentimenti prossimi al terrore (если эта перспектива внушала ему чувства, близкие к ужасу), ancora più difficile era per lui sottrarsi a quello (еще труднее ему было не выполнить того; sottrarsi — избавляться, освобождаться) che gli era stato prospettato come suo dovere di cittadino e di scienziato (что было ему представлено как его долг гражданина и ученого).

 

La proposta fece piombare il professore Ismani in un abisso di apprensioni. Se avesse obbedito all’istinto, che lo portava solo alla quiete, alla conservazione delle res sic stantes, alla regola di un’esistenza senza scosse e sedentaria, avrebbe risposto di no immediatamente.

Ma la stessa sua pavidità lo induceva ad accettare. Uomo onesto se ce n’era mai, se l’idea di essere sbalestrato per due anni in una destinazione misteriosa, per un lavoro che magari non gli andava a genio, sotto la pesante costrizione del segreto, in mezzo a gente sconosciuta (perché Endriade, luminare della fisica, lo aveva visto appena un paio di volte nella baraonda dei congressi), se questa idea gli incuteva sentimenti prossimi al terrore, ancora più difficile era per lui sottrarsi a quello che gli era stato prospettato come suo dovere di cittadino e di scienziato.

 

In guerra era stato un valoroso (во /время/ войны он был храбрым), ma non per un naturale sprezzo del pericolo (но не из-за врожденного презрения к опасности; naturale — естественный, природный). Anzi (вовсе нет). Era sempre stata la paura di apparire pusillanime (он всегда боялся показаться малодушным; paura, f — страх), di venir meno alla consegna (не выполнить приказа), di non meritare la fiducia che gli dimostravano i soldati (не заслужить доверия, которое ему оказывали солдаты), di essere indegno del suo grado (быть недостойным своего звания), a fargli superare, con patemi d’animo indicibili, l’altra paura (не суметь преодолеть, с невыразимыми душевными муками, другой страх; patema, m — страдание, горе), quella fisica, del fuoco nemico, delle ferite, della morte (физический, вражеского огня, ран, смерти). Ora si trovava nelle stesse condizioni (сейчас он оказался в той же ситуации; condizione, f — условие).

Corse a casa per confidarsi con la moglie, Elisa (он побежал домой, чтобы рассказать /обо всем/ жене Элизе; confidarsi — доверяться, поверять свои тайны; correre), più giovane di lui di 15 anni (/которая была/ моложе него на 15 лет), ma di gran lunga più matura e forte nell’affrontare i problemi della vita (но значительно более зрелой и сильной при столкновении с жизненными проблемами; affrontare — противостоять, встречать лицом к лицу).

 

In guerra era stato un valoroso, ma non per un naturale sprezzo del pericolo. Anzi. Era sempre stata la paura di apparire pusillanime, di venir meno alla consegna, di non meritare la fiducia che gli dimostravano i soldati, di essere indegno del suo grado, a fargli superare, con patemi d’animo indicibili, l’altra paura, quella fisica, del fuoco nemico, delle ferite, della morte. Ora si trovava nelle stesse condizioni.

Corse a casa per confidarsi con la moglie, Elisa, più giovane di lui di 15 anni, ma di gran lunga più matura e forte nell’affrontare i problemi della vita.

 

Era Elisa una donna di statura non alta, piuttosto grassottella, ma solida (Элиза была женщина невысокого роста, довольно полненькая, но солидная). Il suo volto largo e tondo esprimeva in ogni circostanza una placida e rasserenante decisione (ее широкое, круглое лицо при любых обстоятельствах выражало спокойную и внушающую спокойствие уверенность; placido — спокойный, мирный, тихий, безмятежный, благодушный; rasserenare — успокаивать; decisione, f — решение, решительность). Dovunque capitasse, pur nei luoghi più inospitali e incomodi (где бы она ни оказалась, даже в самых негостеприимных и неудобных местах), dopo pochi minuti aveva l’aria di trovarsi a suo perfetto agio (через несколько минут она уже выглядела так, будто чувствовала себя как дома/совершенно уверенно; aria, f — воздух; вид, внешность; trovarsi — находиться; perfetto — совершенный; agio, m — удобство). Dove lei arrivava (где бы она ни появлялась), di un subito l’inquietudine, lo sporco, il disordine, il disagio sparivano inesplicabilmente (заботы, грязь, беспорядок, неудобства необъяснимым образом сразу исчезали). Come moglie, era per Ismani (как жена, она была для Измани), così sguarnito nella vita pratica e preoccupato per qualsiasi inezia (такого беспомощного в практической жизни и терявшегося из-за любого пустяка; sguarnire — снимать отделку, оставлять без защиты; preoccupato — озабоченный), una incalcolabile fortuna (огромной удачей; incalcolabile — неисчислимый). Proprio il contrasto fra i due temperamenti, come spesso succede (именно контраст двух темпераментов, как часто случается), era il primo motivo, probabilmente, del grande bene (был, возможно, главной причиной большой любви; primo — главный; bene, m — добро, благо, любовь) che si volevano a vicenda (которую они чувствовали друг к другу; voler bene a qd — любить /кого-либо/; volersi un gran bene — очень сильно/крепко любить друг друга; a vicenda — взаимно). E a rendere felice quell’unione contribuiva certo il fatto (и быть счастливым этому союзу помогал, конечно, тот факт; rendere — отдавать; делать, превращать; rendere felice — осчастливить; contribuire — содействовать, способствовать) che Elisa non era andata oltre la scuola media (что Элиза закончила только среднюю школу; andare — идти; oltre — сверх, кроме), non aveva la più lontana idea degli studi del marito (не имела ни малейшего представления об исследованиях мужа; lontano — далекий) e, pur ritenendolo un genio, del suo lavoro non si interessava (и, хотя считала его гением, его работой не интересовалась) se non per impedirgli di stare alzato alla sera troppo tardi (разве только не позволяла ему засиживаться вечерами допоздна; impedire — мешать, препятствовать; alzarsi — вставать, подниматься).

 

Era Elisa una donna di statura non alta, piuttosto grassottella, ma solida. Il suo volto largo e tondo esprimeva in ogni circostanza una placida e rasserenante decisione. Dovunque capitasse, pur nei luoghi più inospitali e incomodi, dopo pochi minuti aveva l’aria di trovarsi a suo perfetto agio. Dove lei arrivava, di un subito l’inquietudine, lo sporco, il disordine, il disagio sparivano inesplicabilmente. Come moglie, era per Ismani, così sguarnito nella vita pratica e preoccupato per qualsiasi inezia, una incalcolabile fortuna. Proprio il contrasto fra i due temperamenti, come spesso succede, era il primo motivo, probabilmente, del grande bene che si volevano a vicenda. E a rendere felice quell’unione contribuiva certo il fatto che Elisa non era andata oltre la scuola media, non aveva la più lontana idea degli studi del marito e, pur ritenendolo un genio, del suo lavoro non si interessava se non per impedirgli di stare alzato alla sera troppo tardi.

 

Non fece in tempo a entrare in anticamera che lei (не успел он войти в прихожую, как она; tempo — время), fattasi incontro in grembiule con un cucchiaio in mano (выйдя ему навстречу в переднике, с половником в руке), gli puntò un indice in direzione della fronte (многозначительно подняла указательный палец, указывая ему на лоб; puntare — упирать, втыкать, прицеливаться; direzione, f — направление; fronte, f — лоб).

“Non parlare (не говори). Lo so già (я уже /все/ знаю). Ti hanno proposto un lavoro nuovo (тебе предложили новую работу; proporre).”

“E come fai a saperlo (а откуда /ты/ знаешь)?”

“Oh, uomo mio, basta guardarti in faccia (о муж мой, достаточно посмотреть тебе в лицо), sembri Napoleone in partenza per Sant’Elena (/ты/ похож на Наполеона перед отъездом на Святую Елену).”

“Chi te l’ha detto (кто тебе это сказал)?”

“Che cosa (что)?”

“Di Sant’Elena (о Святой Елене).”

“A Sant’Elena dovresti andare (/ты/ должен ехать на Святую Елену)?”, un’ombra passò sul suo sorriso (тень прошла по ее лицу: «прошла по ее улыбке = нашла на ее улыбку»; sorriso, m — улыбка).

 

Non fece in tempo a entrare in anticamera che lei, fattasi incontro in grembiule con un cucchiaio in mano, gli puntò un indice in direzione della fronte.

“Non parlare. Lo so già. Ti hanno proposto un lavoro nuovo.”

“E come fai a saperlo?”

“Oh, uomo mio, basta guardarti in faccia, sembri Napoleone in partenza per Sant’Elena.”

“Chi te l’ha detto?”

“Che cosa?”

“Di Sant’Elena.”

“A Sant’Elena dovresti andare?”, un’ombra passò sul suo sorriso.

 

“Una specie di Sant’Elena, proprio (что-то вроде Святой Елены, действительно). Ma non parlarne con nessuno (но не говори об этом никому). Se si sapesse in giro, potrei avere dei guai (если об этом станет известно, у меня могут быть неприятности; giro, m — круг; in giro — вокруг, кругом; guaio, m — беда, горе, несчастье).”

Fece uno scarto (он резко повернулся; scarto, m — резкий поворот), aprì di colpo l’uscio che si era chiuso da solo alle scale (рывком открыл входную дверь, которая была закрыта только на лестницу; chiudere), guardò giù (посмотрел вниз).

“Che cosa fai (что /ты/ делаешь)?”

“Mi era sembrato di sentire un passo (мне показалось, /что я/ слышал шаги).”

“E allora (и что)?”

“Non vorrei che ci fosse stato qualcuno ad ascoltare (не хотелось бы, чтобы кто-то нас подслушал; volere).”

“Ma mi spaventi, Ermanno (ну, /ты/ меня пугаешь, Эрманно; spaventare), ma allora è proprio una faccenda seria (значит, это действительно серьезное дело)...”, rise vivamente (она весело рассмеялась; vivamente — живо, оживленно). “Vieni di qua, vieni di qua in cucina e raccontami (иди сюда, иди сюда на кухню и расскажи мне). Qui non ci ascolta nessuno, garantito (здесь нас никто не подслушает, гарантирую: «/это/ гарантировано»).”

 

“Una specie di Sant’Elena, proprio. Ma non parlarne con nessuno. Se si sapesse in giro, potrei avere dei guai.”

Fece uno scarto, aprì di colpo l’uscio che si era chiuso da solo alle scale, guardò giù.

“Che cosa fai?”

“Mi era sembrato di sentire un passo.”

“E allora?”

“Non vorrei che ci fosse stato qualcuno ad ascoltare.”

“Ma mi spaventi, Ermanno, ma allora è proprio una faccenda seria...”, rise vivamente. “Vieni di qua, vieni di qua in cucina e raccontami. Qui non ci ascolta nessuno, garantito.”

 

Con una certa difficoltà (с некоторыми затруднениями), perché aveva in testa una grande confusione (так как у него в голове была большая путаница), Ismani riferì il colloquio con Giaquinto (Измани поведал /ей/ разговор с Джакуинто).

“E tu hai accettato, vero (и ты принял /предложение/, правда)?”

“Perché (зачем)?”

“Oh uomo, uomo, figurati se non accetti (о Боже, неужели ты не примешь: «представь себе, если не примешь»)!”

“Per lo stipendio che mi danno, dici (ради зарплаты, которую они мне дают; dici — говоришь)?”, fece lui deluso (сказал он разочарованно; deludere — разочаровывать) perché si teneva sempre ad essere superiore alla volgarità dei soldi (так как всегда считал себя выше низменных забот о деньгах; volgarità, f — вульгарность, грубость).

“Macché per lo stipendio (не только ради зарплаты). Il dovere (долг)... la missione (миссия)... l’amor patrio (любовь к родине)... oh hanno saputo prenderti dalla parte giusta, hanno saputo (о, они знали твое слабое место, они знали; prendere — взять; parte, f — часть, сторона; giusto — правильный, справедливый), mica che io ti dia torto sai (не то, чтобы я тебя обвиняла; torto, m — вина; dar torto a qd — обвинить кого-либо, признать кого-либо виновным)...”, scoppiò in una risata (она разразилась смехом; scoppiare — лопаться, трескаться; разрываться; разражаться), “con più di seicentomila lire al mese, senza contare lo stipendio (за более чем шестьсот тысяч лир в месяц, не считая зарплаты)...”

 

Con una certa difficoltà, perché aveva in testa una grande confusione, Ismani riferì il colloquio con Giaquinto.

“E tu hai accettato, vero?”

“Perché?”

“Oh uomo, uomo, figurati se non accetti!”

“Per lo stipendio che mi danno, dici?”, fece lui deluso perché si teneva sempre ad essere superiore alla volgarità dei soldi.

“Macché per lo stipendio. Il dovere... la missione... l’amor patrio... oh hanno saputo prenderti dalla parte giusta, hanno saputo, mica che io ti dia torto sai...”, scoppiò in una risata, “con più di seicentomila lire al mese, senza contare lo stipendio...”

 

“Hai già fatto il conto, tu (ты уже подсчитала; conto, m — счет, расчет)?”, disse lui, sentendosi, chi sa perché, rasserenato (сказал он, чувствуя себя, неизвестно почему, успокоенным).

“E quando mai te la saresti sognata una paga simile (да тебе никогда и не снилась подобная зарплата)? Mi par già di vederli i tuoi colleghi con la faccia gialla per l’invidia (я, кажется, уже вижу твоих коллег с желтыми от зависти лицами). Ma cos’è (а что это)? Un impianto atomico (атомная станция; impianto, m — установка)?”

“Non mi hanno detto niente (они мне ничего не сказали).”

“Se c’è tanta segretezza, sarà la bomba atomica (если такая секретность, это, видимо, атомная бомба)... Ma tu (ну а ты)... ma tu di quelle faccende te ne intendi (ну а ты что понимаешь в этих делах)? Non direi che sia il tuo ramo (я не сказала бы, что это по твоей части; ramo, m — ветка; ветвь, отрасль).”

“Non so niente, non so niente (я ничего не знаю, ничего не знаю).”

Elisa si fece pensierosa (Элиза задумалась: «сделалась задумчивой»; pensiero, m — мысль): “Già (ага). Tu non sei mica un fisico (ты ведь вовсе не физик; mica, f — крошечная частица, крошка; ничуть, вовсе/совсем не). Se hanno scelto proprio te (если они выбрали именно тебя; scegliere)...”.

 

“Hai già fatto il conto, tu?”, disse lui, sentendosi, chi sa perché, rasserenato.

“E quando mai te la saresti sognata una paga simile? Mi par già di vederli i tuoi colleghi con la faccia gialla per l’invidia. Ma cos’è? Un impianto atomico?”

“Non mi hanno detto niente.”

“Se c’è tanta segretezza, sarà la bomba atomica... Ma tu... ma tu di quelle faccende te ne intendi? Non direi che sia il tuo ramo.”

“Non so niente, non so niente.”

Elisa si fece pensierosa: “Già. Tu non sei mica un fisico. Se hanno scelto proprio te...”.

 

“Questo non vorrebbe dire (это ничего не значит: «не хотело бы сказать»; volere — хотеть; volere dire — хотеть сказать, означать). Anche in un impianto atomico, soprattutto in fase di progetto (и на атомной станции, особенно на стадии проекта), potrebbero benissimo aver bisogno di uno come me, specializzato in (может быть очень нужен кто-то вроде меня, специализирующийся на; bisogno, m — нужда, потребность)...”

“Un impianto atomico, allora (значит, атомная станция)... E quando (а когда)?”

“Quando cosa (когда что)?”

“La partenza (отъезд).”

“Non ne so niente (я ничего об этом не знаю). Io non ho accettato (я не принял /предложения/).”

“Ma accetterai (но примешь), figurati se non accetterai (разве можно не принять; figurarsi — представлять себе). Ci sarebbe solo un caso in cui tu diresti di no, forse (наверное, только в одном случае ты мог бы отказаться).”

“Che caso (в каком случае)?”

“Che tu dovessi andare solo (если бы ты должен был ехать один), che io non potessi accompagnarti (если бы я не смогла сопровождать тебя). Forse (может быть)”, e sorrideva (и она улыбнулась).

“Pare che sia anche un gran bel posto (кажется, это также очень выгодное место; bello — прекрасный, хороший, выгодный)”, disse Ismani (сказал Измани).

 

“Questo non vorrebbe dire. Anche in un impianto atomico, soprattutto in fase di progetto, potrebbero benissimo aver bisogno di uno come me, specializzato in...”

“Un impianto atomico, allora... E quando?”

“Quando cosa?”

“La partenza.”

“Non ne so niente. Io non ho accettato.”

“Ma accetterai, figurati se non accetterai. Ci sarebbe solo un caso in cui tu diresti di no, forse.”

“Che caso?”

“Che tu dovessi andare solo, che io non potessi accompagnarti. Forse”, e sorrideva.

“Pare che sia anche un gran bel posto”, disse Ismani.

 

3.

 

Ismani e la moglie partirono alla volta della “zona militare 36” al principio di giugno (Измани и его жена отправились в военную зону 36 в начале июня; volta, f — поворот, очередь, раз; partire alla volta di... — поехать, отправиться в), a bordo di un’automobile del ministero della difesa (на автомобиле, /принадлежавшем/ министерству обороны; bordo, m — борт). Guidava un soldato (/его/ вел солдат). Li accompagnava il capitano Vestro, dello Stato maggiore (их сопровождал капитан Вестро из штаба; stato maggiore — штаб), sui 35 anni, tarchiato, gli occhi piccoli, intensi, ironici (лет тридцати пяти, коренастый, с маленькими внимательными, насмешливыми глазами; intenso — сильный, напряженный).

Alla partenza gli Ismani sapevano di dover raggiungere la Val Texeruda (уезжая, Изман<

Поделиться:





Воспользуйтесь поиском по сайту:



©2015 - 2024 megalektsii.ru Все авторские права принадлежат авторам лекционных материалов. Обратная связь с нами...